Bila noć

Bila noć za Hajduka

Bila noć predstavlja svečanu feštu u čast splitskog kluba. Prva je održana 1965. godine i isti krug ljudi je organizira do 1999. godine. Sadašnja postava ima je čast organizirati od 2014. godine. Donosimo kratki pregled:

Bila noć za Hajduka 2018. – izvješće / foto

Bila noć za Hajduka 2017. – izvješće / foto

Bila noć za Hajduka 2016. – izvješće / foto

Bila noć za Hajduka 2015. – izvješće / foto

Bila noć za Hajduka 2014. – izvješće / foto

Ukoliko ih ne možete učitati, izvješća se nalaze i ovdje

Pregled Bilih noći od 1965. do 1999.

Donosimo bilješke iz zapisa barba Šime, odnosno Branka Šimunića čija je ekipa pokrenula Bile noći 1965.:

Bila noć Hajduka
/ P R E D P R E M I J E R A /
Godina 1964. bila je interesantna za naše Povjerenstvo. Održavali smo redovnu skupštinu
i izabrali novo-staro Povjerenstvo, a za predsjednika dr. Velimira Kirhmajera. On je bio naša
podstrekačka snaga i znao nas je motivirati. Kako smo bili beskućnici on je uveo običaj da se
nedjeljom ujutro u 10 sati sastajemo u kavani ˝Corso˝. Tu smo stvarali planove za naš rad i na
jednom od tih sastanaka pala je ideja o zabavi. O tome ću detaljnije, jer ta ideja to i zaslužuje.
Branko Parađina, tadašnji šef protokola Sabora nabacio je ideju da bi mi kao Povjerenstvo
mogli organizirati zabavu Hajduka, ovdje usred Zagreba. Mi smo se odmah upecali na tu ideju
i odlučili da se iduće nedjelje nađemo u kompletnom sastavu i donesemo odluku.
Na idućem sastanku u nedjelju bili su (nabrojit ću ih sve pojedinačno, jer kad se bude pisala
knjiga o Hajduku i njegovim zabavama da se zna inicijatore Bilih noći) Dr. Velimir Kirhmajer,
Branko Parađina, Ivo Kaleb, Kruno Vicić, Branko Šimunić. Šime Sedmak, Frane Nigojević,
Veljko Šubašić – bivši igrač Hajduka, Frane Vrhovac, Stipe Martinić, Marin Racetin, Višnja
Srdelić i Mate Morić.
Dr. Kirhmajer je iznio i obradio ideju zbog koje smo se sastali: za naše Povjerenstvo ima
višestruko značenje – u prvom redu druženje i zbližavanje članova, dogradnja temelja našeg
postojanja u gradu Zagrebu i novčana pomoć našem klubu od dobiti sa zabave.
Svi smo se složili da krenemo u akciju. Dani su zadaci i to ponaosob svakom od
prisutnih:
1. Treba naći odgovarajuću salu gdje ćemo održati zabavu (zaduženje – Franc, Stipe,
Kruno)
2. Glazba i pjevači (Branko, Ive)
3. Razgovor u policiji (Veljko, on je tamo i radio)
4. Propaganda (Vjenceslav, Frane)
5. Upoznati Hajduk sa našom zamisli (Branko i Ive)
Tad se razvila diskusija što bi se još moglo organizirati u vezi zabave.
Kruno: – Mislim da bi na dan zabave tribali organizirati pleh muziku koja bi ujutro rano
prošetala Zagrebom, uzmimo od Zrinjevca Ilicom i natrag, i tom budnicom pozvati Zagrepčane
na našu zabavu
Vlado: – Ja imam jednog pilota koji radi na aerodromu. On kad su neke značajne proslave
recimo Dan žena ili Prvi maj veže za rep aviona parolu i leti priko grada i baca letke, i mi bismo
mu mogli vezati neku našu parolu…
Šime: – A kako bi bilo da na sam dan sa zgrade di ćemo održati zabavu, kad padne noć,
ispalimo rokete i bengale i iluminiramo sav prostor oko zgrade. Jo kakvi vatromet…
7Marin: – Ljudi moji, nismo ni počeli, a već ste počeli bacati mačkule. A ti, Kruno, di ti je
ta tvoja muzika, šta ćeš organizirati vojsku, mornaricu, vatrogasce, zetovce, šta ti je?
Kruno: – Marine, ja imam poznanika Stipu u ZET-u, on ti svira trombon u njihovoj muzici,
pa ću ga zamolit da nam organizira 10 do 15 svojih muzikanata i dosta im je dati samo marendu
i neće nas puno koštat, a lipu bi napravili atrakciju.
Marin: – Znan ja tog tvog Stipu, više je širok nego visok, ima crveni debeli nos, taj voli popit
i pojist, sada uzmi njega i još njegovih 10 do 15, ti će nam pojist i popit svu dobit sa zabave…
Ive: – Molim te Kruno i ti Marine prestanite sa pi……..
Dr. Velimir: – Iduće nedjelje da vidim što je tko napravio…
(Moram ti reći tko je taj Marin. To je jedan izvrstan drug i prijatelj samo ima manu – mi
svi u kupe a on u špade, tu se ne da ništa, takva mu je narav)
Iduće nedjelje opet smo na okupu, isti postupak.
Dr. Velimir: – Da vas čujem!
Branko: – Razgovarao sam sa Perom Zlatarom, on mi je obećao da će razgovarati sa
pivačima. Kaže da neće biti problema, jer su svi Dalmatinci i svi su za Hajduka.
Frane: – Šta se tiče dvorane postoje dvije mogućnosti: Gradski podrum i Velesajam. Za nas
bi bio bolji Gradski podrum nego Velesajam, jer na Velesajmu je jedna velika dvorana, može
primiti i do 1000 uzvanika, ali nikakva posluga, mogu se dobiti samo sendviči. Gradski podrum
je dušu dao za nas…
Vjenceslav: – Tu nema problema, povezat ćemo se sa hajdukom i opskrbit će nas sa svim
propagandnim materijalom.
Branko: – Razgovarao sam sa Hajdukom i oni će nam u svemu pomoći, jer je to dobra
ideja samo ne znaju hoćemo li mi znati to obaviti.
Veljko: – Milicija nam ne dopušta nikakve akcije izvan zgrade gdje ćemo održati zabavu,
nikakve vatromete, nikakve glazbe, nikakve avione i tome slično.
Marin: – Reka san vam ja…
Dr. Velimir: – Moramo odlučiti kako ćemo nazvati našu zabavu i odrediti datum i onda
imamo sve.
Došlo je do izmišljanja svakakvih imena, tko bi sve mogao progutati šta pametni čovjek
može izlanuti. U tom grotlu domišljanja netko je izlanuo bijela noć – nastala je tišina, pa
eksplozija i svi u glas ˝To je to˝. ˝Bila noć˝ i još tome dodamo Hajduk i evo nam imena ˝bila
noć Hajduka˝.
– Tko je to nabacio?
– Ive!
– Bravo Ive, moramo to proslaviti…
Dr. Velimir: – Još moramo odrediti datum, a to ćemo u dogovoru sa Hajdukom…
/ p r e m i j e r A /
U dogovoru sa upravom Hajduka odredili smo datum Bile noći – 7. veljače 1965. godine.
Zabava će se održati u ˝Gradskom podrumu˝. Na taj dan poslije podne će se održati nogometna
utakmica između Dinama i Hajduka koja će poslužiti kao pripremna utakmica za nadolazeće
nogometno prvenstvo. Također je dogovoreno da će obje momčadi sa svojim vodstvom
prisustvovati zabavi.
Dočekao nas je jedan veliki problem za nas organizatore – Gradski podrum je bio premalen
da primi sve zainteresirane, iako su nam stavili na raspolaganje sve prostorije – restoran, bar
i kavanu. To je značilo 360 mjesta, a prema našim željama i 600 mjesta je bilo premalo. Što
sada? Moramo biti racionalni i kako bi rekli stegnuti remen. Taj problem nam se javio samo na
prvoj Biloj noći, na svim Bilim noćima koje smo održali u Zagrebu nije bilo dvorane koja bi nas
mogla zadovoljiti. Evo, mene za primjer kao jednog od organizatora: imao sam na raspolaganju
dva stola umjesto 20 mjesta u dvorani, mjesec dana prije i mjesec dana poslije zabave sam se
skrivao od poznanika i prijatelja. Mnogima sam se zamjerio.
8Sve prostorije Gradskog podruma smo dekorirali u hajdučkom ozračju: zastavicama i
amblemima Hajduka, a na podiju gdje je bila glazba istakli smo dvometarski amblem. Na svim
stolovima su bile zastavice na stalcima, a na stropovima od jednog do drugog kraja dvorane
visjele su zastavice.
Zastavice, ambleme, stalke i ostale potrebne rekvizite dobili smo iz Splita od propagandnog
odjeljenja Hajduka. Tamo su bila dva vrsna znalca Žarko Bilić i Petranić zvani Kanta koji su u
Hajduku bili zaduženi za članstvo i vezu sa svim povjereništvima u zemlji.
Tiskali smo plakate na kojima smo utisnuli reklamne poruke naših donatora. Idejno rješenje
plakata i ulaznica u obliku jedra da asocira na more izradio je naš član grafički dizajner Mate Grgić.
Pjevači su nastupili u sastavu: Ansambl Dalmacija, Vice Vukov, Toni Kljaković, Duo
Kvarner i kao gost Đorđe Marjanović. Voditelj programa je bio Berislav Mudnić, glumac-
humorist iz Splitskog kazališta. Podvlačim svi su nastupili besplatno, a glazbu je organizirao
Gradski podrum.
Počeli smo u 20 sati, a završili idućeg dana ujutro u 5 sati. To se sve odvijalo prema
predviđenom redu i tempu. Najprije bogata večera, pa nekoliko pozdravih riječi predsjednika
Povjerenstva, pa pjesma ˝Bili su bili vrhovi planina…˝, ˝Dalmacija u mom oku…˝, ˝Nima Splita
do Splita…˝, pa ples, pjesma, pa opet ples, pjesma i sve je išlo crescendo pa pjesma ˝Ruke ćemo
skupa za Hajduk dići, ko jedno srce za Hajduk ćemo biti…˝ Svi su pjevali, svi su plesali, nisi
mogao vidjeti nekoga gdje sjedi i tako je došao fajrunt. Mi se Dalmatinci znamo zabavljati – tada
sam vidio da smo pogodili u sridu. ˝Bile noći˝ imaju svoju svrhu!
Svi prisutni na Biloj noći imali su same pohvale, a novine su zabilježile da je jedna sportska
zabava požnjela neviđeni uspjeh. Ispalo je kao da smo zabave radili godinama i kao da smo
stručnjaci za te manifestacije.
Da spomenem da je Dinamo pobijedio Hajduk sa 2:1, rezultat nije ni najmanje utjecao na
raspoloženje na Biloj noći.
Sjećanja na Bile noći
Obavezno sredinom ili krajem veljače organizirali bismo ˝Bile noći˝. Tako smo tempirali
da to bude uoči drugog dijela nogometnog prvenstva, kad je puk željan baluna, a mi smo im bili
uvertira s našom priredbom.
S organizacijom smo počinjali već u prosincu, kako bismo sve u detalje razradili, odredili
zaduženja i rokove kojih se svaki pojedinac morao pridržavati. Pri Predsjedništvu je bio odbor
koji je bio odgovoran za izvršenje zadataka. Jezgro tog odbora su bili Kruno, Ive i Šime. Taj smo
posao obavljali kao pravi profesionalci. Kruno je bio zadužen za smještaj u dvorani i tombolu,
Šime za muziku i pjevače a Ive za manifestacije i vezu sa Hajdukom.
Moram priznat da je najteže bilo Kruni. Evo jedne anegdote sa tim u vezi. Kako se približavala
Bila noć posljednjih 8 do 10 dana priprema u prostoriji restorana ˝Marjan˝, gdje smo imali sjedište,
bilo je živo kao u košnici. Puna nam je bila prostorija, svak je radio posao za koji je bio zadužen:
Duje je pregibao ulaznice, Ive upisivao brojeve, Macan i Marin su na špagi nizali i kvačili zastavice,
Vlado, Boris i Frane sređivali tombolu, da ne nabrajam više uglavnom smo bili svi u pogonu.
Kad evo ti Krune, pod rukom obavezna taška. Sve nešto mrmlja i sjeda na stolicu. Pred
njim je stol, otvorio on tašku, iz nje je izvadio plan sale gdje su bili ucrtani stolovi. Vrti on
glavom, nešto piše, pa briše, zbraja, ne da nikom da mu se obrati, jer svi ga trebamo za ulaznice
za zabavu. Mora da mu je prekipjelo: ˝Ne mogu više, ne spavam po čitavu noć, samo mi se
miješaju stolovi, vrag ih odnija, šta mi ovo triba˝… Smiri se malo pa: ˝Vlado, di je Vlado, a eno
ga, ne mogu ti dati više od četiri mista… Marine, žal mi je uz najbolju volju neman ništa više…
Duje, reci svojima da će iduće godine biti bolje sriće…˝ i tako Kruno za sve ima koju ˝utješnu˝.
Pa se smirio i kad smo mislili da je sve u redu evo Joze i ravno prema Kruni:
– Meni triba jedan stol…
Ujedno u sali tišina, ništa Jozo ne zna koja je ura, a Kruno skoči kao da ga je neko iglom
badnuo u onu stvar:
9- Je…..sto stolova, ˝Biloj noći˝ i koju je izmislija, diću te stavit na sviću, oli sa Jurom
Bilićem, šta misliš, oće gospodin stol, niman, jesi li čuja, niman…
Okanija se Jozo i noga, a sve govori: – A šta sam mu učinija, oli je poludija, samo sam
tražio stol…
/ I Z D O B R O G A U B O L J E /

Te Krunine probleme, a tako i naše riješili smo 1975. godine. U Zagrebu je 8. ožujka 1975.
godine otvoren reprezentativan hotel A kategorije ˝Intercontinental˝, a mi smo nakon samo deset
dana svečanog otvaranja održali našu Bilu noć Hajduka. Koja radost, olakšanje i perspektiva
za daljnji napredak!
U ˝Gradskom podrumu˝ kad bi sve prostorije iskoristili dobili bi 360 mjesta, a sada u
Kristalnoj dvorani hotela ˝Intercontinental˝ 600 mjesta, a kad bi tome dodali i dvoranu Maksimir,
koja je bila u sklopu Kristalne dvorane dobili bi još 60 mjesta – ukupno 660 mjesta, kao da
smo dobili glavni zgoditak na milijunskoj lutriji. Mogli smo napokon disati punim plućima.
Sada više nije bilo problema sa članovima i prijateljima koji su bili uskraćeni na dolasku našim
priredbama. Međutim, moramo biti zahvalni radnicima ˝Gradskog podruma˝, jer su nam oni
omogućili održavanje Bilih noći, bez njih ne bi bilo ni Bilih noći.
Jedan od direktora hotela ˝Intercontinental˝ bio je Gojko Karna naš član, koji je i sam
sudjelovao u organizacijama Bilih noći i dobro je znao gdje nam sve škripi i gdje treba
intervenirati, te zahvaljujući njemu pružene su nam mogućnosti kvalitetnijeg rada.
/ 3 4 B I L E N O ć I I N I J E D N A V I Š E . . . /

Mi smo organizirali 34 Bile noći – 10 u ˝Gradskom podrumu˝, 22 u hotelu ˝Intercontinental˝
i 2 zadnje u hotelu ˝Sheraton˝. Dakle, da rezimiramo – prvu noć 1965. a posljednju 1999.
godine.
Ante: – Sve je to u redu , ali ništa još ne znamo o pjevačima, programu i tomboli.
Navalio ti moj Ante, ali sve će doći na red.
Program Bilih noći, od njega sve i potiče, bio je na redu već u prosincu, kada smo kovali
planove i sklapali aranžmane sa pjevačima i humoristima, i dogovarali dolazak gostiju. U siječnju
i veljači to bi bio propust. Tada su svi navedeni sklapali aranžmane za svoje druge nastupe.
Program smo tipizirali: Evo sheme: 1. Voditelji, 2. Pjevači, 3. Glumci-humoristi, 4. Glazba
i 5. Gosti večeri.
Vidi Ante, u ovoj kutiji imam 34 ulaznice sa večeri Bilih noći i pročitat ću ti samo programe
sa tri ulaznice jer da nastavim sa svih 34 gdje bi nas sve to dovelo:
6. Bila noć: 7. ožujka 1970. ˝Gradski podrum˝.
Voditelj Gordana Bonetti – Pjevači Višnja Korbar, Duško Lokin, Toni
Kljaković, Đani Maršan, Inge Romac, Vice Vukov – Glumci-humoristi Boris
Dvornik i Mirko Vojković – Orkestar Combo-5.
13. Bila noć: 19. veljače 1977. ˝Hotel Intercontinental˝.
Voditelj Ljubo Jelčić – Pjevači Ljiljana Budičin-Manestar, Duje Alaburić,
Toni Kljaković, Ljubo Lučev, Boris Nikolić – Glumci-humoristi Frane Pejković
(Mali Marinko) i Lorenco Perce (šjor Lorenzo) – Gost večeri Berto Matešić, operni
pjevač – Orkestar ˝Majstori s mora˝
19. Bila noć: 19. veljače 1983. ˝Hotel Intercontinental˝
Voditelj Davor Štambuk – Pjevači Sandra Kulijer, Tomislav Ivčić, Toni
Kljaković – Imitator i humorista Nino Vujčić – Gosti večeri Gabi Novak i Arsen
Dedić uz klavirsku pratnju Stjepana Mihaljinca – Orkestar Combo-5.
Pjevači su bili uglavnom Dalmatinci i osjećali su obavezu da nastupe na Bilim noćima u
prvom redu zato što su to bile najelitnije zabave u gradu Zagrebu, a drugo što su bili hajdukovci
i time su htjeli da pomognu svoj klub. Svi učesnici prvih pet Bilih noći nastupali su besplatno
10tek kasnije smo honorirali, ali ti honorari su bili mnogo manji od onih honorara koje su primali
na drugim angažmanima. Ne bih spominjao sve učesnike, jer neke bih vjerojatno zaboravio, a
tada to ne bi bilo u redu, jer svi su netko manje a netko više pridonijeli velikim uspjesima Bilih
noći. Međutim moram spomenuti Tonija Kljakovića koji je ustvari bio naša maskota. On je bio
na svim noćima i svaku Bilu noć on bi otvorio pjesmom navijača ˝Bili su bili vrhovi planina…˝ i
čitavu noć neumorno davao tempo i štimung motivirajući plesače i pjevače na zabavi. Još moram
spomenuti Gabi Novak i Arsena Dedića, oni su se uvijek spremno odazvali našim pozivima
nikad nisu htjeli primiti ni jedan dinar honorara.
Atrakcija svake Bile noći bili su gosti večeri. Jednom je nakon premijere Malog mista
čitava ekipa došla na Bilu noć. Da ih nabrojim: Karlo Bulić, Zdravka Krstulović, Asja Kisić,
Ivica Vidović, Boris Dvornik i Mirko Vojković. Ili neke druge Bile noći glumci Velog mista
Špiro Guberina i Ljubo Kapor. Iz Sarajeva nam je došla primadona opere Gertruda Munitić itd.
Zatim mnoge klape: Klapa Šibenik, Klapa iz Solina, Klapa Trogir i mnoge druge.
Voditelji su nam bili poznate osobe iz glazbenog života i sa televizije. Evo nekih: Gordana
Bonetti, Ksenija Urličić, Jasmina Nikić, Mladen Delić, Saša Zalepugin, Ljubo Jelčić i mnogi drugi.
Zahvaljujem se svima navedenima i onima koji nisu imenovani što su nastupili na našim
noćima i pridonijeli velikom ugledu i uspjehu Bilih noći.
Na kraju moram još spomenuti da na svih 34 Bilih noći nijednom nije bilo nikakvih
incidenata niti vrijeđanja.
Bile noći postale su atrakcija i sadržaj rada svih društava Hajduka u zemlji. Počele su nicati
kao gljive širom zemlje i gdje su društva bila aktivna imamo i Bile noći: Ljubljana, Maribor,
Osijek, Split, Šibenik, Rijeka…čak su prešle granicu zemlje i javile su se među našim iseljenicima
u Njemačkoj, Austriji, Kanadi, Australiji…