Nogometni virtuoz. Pjesnik loptanja. Nenadmašan dribler. Sjajan
golgeter. Gospodar lopte. Kralj nogometne igre. Umjetnik
baluna. Messi svog vremena. Jedinstven i neponovljiv. Sve je to
bio Bernard Vukas – legendarni Bajdo.
Rođeni Zagrepčanec, purger, dečko s Trešnjevke, postao je fetivi
Splićanin i hajdukovac. S tek navršenih 20 stigao je u Split.
Inkògnito. I ušao u legendu. Zavolio je klapsku pjesmu, ribu,
maslinovo ulje, balote, trešetu i briškulu. Ali, nikada nije
zaboravio svoj Zagreb.
U svom Hajduku ostavio je neizbrisiv trag te je vjerojatno
najbolji igrač koji je ikada nosio bijeli dres. 15 godina, 615
utakmica, 300 golova. Tri naslova prvaka, jednom zlatna
kopačka prvenstva, nositelj zlatne značke Hajduka i zlatne
kapetanske trake.
Koliko je volio Hajduk i Split vjerojatno najbolje opisuje njegova
legendarna izjava koja i danas stoji na postolju podno njegova
spomenika pred Poljudom: „Da se ponovno rodim vjerojatno bih
ponovno bio igrač Hajduka“.
Napustio nas je prerano, u 56. godini. Baš na današnji dan, prije
40 godina. Tim povodom posjetili smo njegov grob na Mirogoju,
zapalili svijeće i položili vijenac u ime našega Društva.
Bajdo, hvala ti za veliki Hajduk!